1. ISTRAŽIVANJE PRAVNIH MODELA PREDUGOVORNIH OBVEZA TRGOVACA ZA INFORMIRANJE GRAĐANA O NJIHOVIM UGOVORNIM PRAVIMA I OBVEZAMA
Jedan od temeljnih elemenata zaštite potrošača u europskom pravu, pa tako i u hrvatskom pravu jest tzv. paradigma obavještavanja. Polazeći od pretpostavke da je inferiornost pregovaračke pozicije potrošača u odnosu na trgovca dobrim dijelom rezultat „informacijske asimetrije“, odnosno činjenice da u odnosu na trgovca potrošači u pregovaračkom procesu imaju puno manje relevantnih informacija o temeljnim elementima transakcije koju realiziraju, pravni poreci zemalja Europske unije kroz posebno potrošačko zakonodavstvo nameću trgovcima ekstenzivnu obvezu predugovornog obavještavanja potrošača. Polazi se, naime, od pretpostavke da potrošači mogu učinkovito zaštiti sebe i svoje interese jedino pod pretpostavkom da su adekvatno informirani. Utoliko, potrošaču je potrebno pružiti punu, točnu i pravovremenu informaciju kako bi mogao donijeti informiranu odluku o poslu. Ne treba, stoga, čuditi da je pravo na informiranost i edukaciju proklamirano kao jedno od temeljnih prava potrošača (čl. 1. Zakona o zaštiti potrošača/NN 41/14, 110/15). Temeljem te polazne premise, mnogi segmenti pravnog uređenja zaštite potrošača prožeti su vrlo ekstenzivnom dužnošću obavještavanja. Dužnost obavještavanja potrošača svakako je najintenzivnija u pogledu zaštite života, zdravlja i sigurnosti potrošača te zaštite potrošačke ekonomske dobrobiti. Budući da je primarni cilj ovog projekta iznalaženje alternativnih modela zaštite ekonomskih interesa građana u doba krize, istraživanje u okviru ove radne skupine fokusirat će se isključivo na predugovornu dužnost obavještavanja koja je usmjerena na zaštitu ekonomskih interesa potrošača te neće obuhvaćati predugovornu dužnost obavještavanja koja ima za cilj zaštitu života, zdravlja i sigurnost potrošača.
Cilj istraživanja u okviru ove radne skupine jest:
- utvrditi opseg dužnosti predugovornog obavještavanja u našem pravnom poretku,
- analizirati sadržaj obavijesti koje je potrošač dužan dobiti prije sklapanja ugovora,
- analizirati međusobnu usklađenost i konzistentnost pojedinih propisa kojima je propisana dužnost predugovornog obavještavanja potrošača,
- provjeriti u kojoj je mjeri postojeći sustav učinkovit, odnosno doprinosi li boljoj informiranosti potrošača te jesu li potrošači zbog postojanja toga sustava bolje zaštićeni.
U okviru ove radne skupine razmatraju se sljedeća pitanja:
- u kojoj su mjeri potrošači upoznati s propisima koji uređuju dužnost predugovornog obavještavanja te znaju li potrošači gdje potražiti pravila koja se na njih odnose?
- znaju li potrošači o čemu su ih sve trgovci dužni obavijestiti prije sklapanja ugovora?
- razumiju li potrošači obavijesti koje im se dostavljaju te mogu li potrošači apsorbirati količinu informacija koja im se dostavlja?
- smatraju li potrošači da su im doista potrebne sve obavijesti koje im se dostavljaju?