4. ISTRAŽIVANJE ALTERNATIVNIH NAČINA DOBROVOLJNOG ISPUNJENJA NOVČANIH OBVEZA
Cilj istraživanja u ovoj radnoj skupini je analiza postojećih modela dobrovoljnog ispunjenja novčanih obveza, ali ne onako kako je izvorno bilo ugovoreno, već na neki alternativni način. Istovremeno se analiziraju pravne posljedice alternativnih modela (npr. promjene sadržaja obveznopravnog odnosa) s posebnim osvrtom na eventualne negativne posljedice za pojedine sudionike (npr. jamce i založne dužnike).
U okviru ove radne skupine analiziraju se sljedeći instituti:
- zamjena ispunjenja,
- novacija i druge promjene sadržaja obveznopravnog odnosa,
- primjena načela jednake vrijednosti činidbe i instituta koji konkretiziraju to načelo.
1. Zamjena ispunjenja
Zanimljivost ovog instituta u kontekstu financijske krize ističe se u situacijama u kojima dužnicima nije preostalo ništa drugo osim da u sporazumu s vjerovnikom, u ovom slučaju bankom, prije ili nakon pokretanja ovršnog postupka, pokušaju dogovoriti da njihova obveza prestane na način da će umjesto duga koji je dospio na naplatu vjerovniku predati neku drugu stvar odnosno ispuniti neku drugu činidbu, a vjerovnik na to pristane. Važnost ovog instituta u kontekstu rješavanja financijske krize posebno se ističe donošenjem Direktive 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine, u kojoj je predviđena obveza svake države članice da ne smije spriječiti ugovorne strane da izričito dogovore zamjenu ispunjenja obveze iz ugovora o kreditu na način da dužnik prenese vlasništvo na nekretnini osiguranoj hipotekom čime bi njegova obveza bila ispunjena.
Pitanja koja će se obrađivati:
- ispitivanje mišljenja potrošača o uvođenju modela koji bi im omogućio da prepuštanjem zaloga vjerovniku (banci) prestane njihova obveza iz ugovora o kreditu; pri tome će se razraditi različite inačice tog modela (na nekretninama, pokretninama te imovinskim pravima; na nekretnini koja služi dužniku za stanovanje, na drugim nekretninama, itd.)
2. Novacija i druge promjene sadržaja obveznopravnog odnosa
Na pravni položaj dužnika, vjerovnika, ali i trećih osoba (jamaca, vlasnika zaloga) mogu utjecati pravila o novaciji i drugim promjenama sadržaja obveznopravnog odnosa. Pri tome je potrebno istaknuti da prema našem pozitivnom pravu sporazum dužnika i vjerovnika kojim se mijenja odredba o roku, mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom. To znači da bi se jamci i založni dužnici mogli naći u težoj situaciji nego što je to bilo prije novacije, a nemaju mogućnost odbijanja davanja svoje suglasnost na promjene sadržaja obveznopravnog odnosa, pa da na taj način njihova uloga jamca ili založnog dužnika prestane. Stoga su te kategorije pravnih subjekata posebno su izložene rizicima koji mogu nastati reprogramiranjem obveze, pri čemu im ne stoje na raspolaganju mehanizmi pomoću kojih bi mogli barem do određene mjere upravljati tim rizicima.
Pitanja koja se obrađuju:
- sudjeluju li jamci i založni dužnik u sklapanju ugovora između dužnika i vjerovnika kojima se mijenja sadržaj obveze
- kako promjena sadržaja obveze utječe na položaj jamca ili založnog dužnika?
3. Primjena pravila kojima se konkretizira načelo jednake vrijednosti činidaba (prekomjerno oštećenje, zelenaški ugovor) i druga pravila o valjanosti ugovora
Obvezno pravo tradicionalno uređuje institute kojima se ostvaruje načelo ekvivalentnosti (načelo jednake vrijednosti činidbe i protučinidbe). Naime, ZOO općenito određuje da prilikom sklapanja naplatnih pravnih poslova sudionici obveznopravnih odnosa polaze od načela jednake vrijednosti činidbe i protučinidbe. Pri tome je potrebno istaknuti da povreda samog načela ekvivalentnosti nije sankcionirana pravilima građanskog prava. To znači da posljedice povrede načela ekvivalentnosti nastupaju isključivo kada se za to ispune pretpostavke, tj. kod pojedinih instituta građanskog prava. Iako se načelo ekvivalentnosti može prepoznati u većem broju pravnih instituta u kontekstu teme ovog projekta potrebno je razmotriti pravila obveznog prava o prekomjernom oštećenju i zelenaškim ugovorima, ali i pojedina pravila stvarnog prava o zabranjenim uglavcima kod založnih ugovora.
Pitanja koja se obrađuju:
- istraživanje je li u okolnostima financijske krize povrijeđeno načelo jednake vrijednosti činidbe i protučinidbe,
- istraživanje područja primjene instituta kojima se konkretizira načelo jednake vrijednosti činidbe i protučinidbe te područja primjene drugih instituta (npr. pravila o snižavanju visine ugovorene kamate),
- prikupljanje podataka o tome sadrže li založni ugovori zabranjene uglavke.